Sve smo mi Simka (Žena kao dežurni krivac za bezdetništvo)
* MiljaniJa novinarka i predrasudoubica ;) Moj tekst iz Magazina "Šansa za roditeljstvo" 3. broj. Kako su pravila dragog Udruženja takva da tamo nema potpisivanja podno tekstova nas - redakcije udruženja, samo gostujućih, rekoh da vam ovaj tekst obznanim i ovde ovako, na mom blog-magazinu ;) Postaviću redom i ostale u svim brojevima, moje autorske, ne one u kojima sam saučestvovala, koje sam kako moja kuma-urednica kaže "oplemenila", a svaki sam mrčnula ;) Poenta moje Simke nije literarna analiza Ćosićeve junakinje i ne nastupam ovde perom kao prof. književnosti. Ovo je prigodni tekst, budnica protivu nedotupavih mizogenih predrasuda neumornih u zemlji Srbadiji, a, čini se, virus je širih, svetskih razmera... beskonačan kao svemir i glupost. Čujte i počujte.
Sve
smo mi Simka
(Žena
kao dežurni krivac za bezdetništvo;
„Кoreni“
D. Ćosića i naš vek)
Srbija,
19. vek
„Simka da me ne čeka u kući!.. ...Isteraće Simku… Nerotkinja nema dušu.”[1].
Simka Đorđa Кatića „bila je za sve. Gledna kao retko
koja u Srbijici. Bila je hajduk. “ I otresita i mazna. Data je i udata u
Кatiće. Dala je za ćar majka joj Milunka, oženio je za svoju gazdinsku kuću –
patrijarhalni poglavica Aćim Кatić.
Simka nije birala. Jedra i naočita, svom neuglednom čoveku Đorđu Кatiću je bila
dobra žena, pokorna i uslužna. U domazluku, za trpezom i u postelji. „Nije ona
kriva. Ona kuću drži, imanjem upravlja… Zamisli se: kad je prestao da joj se
raduje vraćajući se s puta?“ Sluti okolina, oseća i Đorđe da je do njega:
„Osušio se jalovak“, „Od Đorđa Кatića nemaš šta da uzmeš, jalov je kao crni
jasen“. Mučen željom za potomkom, da oca umilostivi, da nasledstvo overi, da se
kao muškarac potvrdi, jer je vazda držan za mekušastijeg od braće, Đorđe je
bludničio sa raznim ženama na svojim pijanim i trgovačkim putevima. Ni usputne
lake žene nisu zanele to katićevsko seme. Simka je jednako radna i odana.
Petnaesta godina tako. Al` od srca porod ne imala... Đorđu je ona
tako žilava, zdrava, raskošna, „ pun krevet ženskog mesa“, živi spomen da je
neplodnost njegov krst. Dok se sirotinja iz avlije pored – sluga Tola Dačić,
rasipa sinovima. Đorđe je vabio jednog od malih
Dačića za sebe, za posinka. Tolu novci nisu kupili: „ Rodiće se dete
koje će da plače, pa posle da se smeje i igra sa mnom. Pa posle da krade tvoje
kruške”, a dukati se buđaju: „Ni Bog nije svog sina, kad mu se rodio, uvio u
svilu i kadifu. Rodio se u toru, kažu“.
I neprikosnoveni despot Aćim sluti da mu je mrzak
sin – jalov. Ipak, sa manastirom se Кatići mire i „ grešnu molilju“ Simku na
ispoved pod grobnicom šalju. „Ranom smrću kazni me, Gospode i sveti
velikomučeniče, u paklu nek se kuvam, samo mi sina daj, njega mi, Gospode, daj,
da živi posle mene. dete, jedno jedino dete”. Simka se vodi po vidarima, Simka
se psuje i kinji: „A ti si moja nesreća! U životu nemam ništa sem dukata i
muke… Кome ću dukate?... I ja... kamen, suv, ništa.“
Simka biva tučena. Simka Đorđa Кatića tek sada svodi
račun sa životom i dobija porazan zbir – pust i jadan život gazdarice bogate
seoske kuće u kojoj je više nadničila negli gazdovala. Savetuju je njeni ljudi
– za dete trebuje zdravog muškarca. Simka se busa, odbija greh. Na njihovo: „
Ti si mlada, ti si lepa... Biraj jabuke. Izaberi onu koja samo jedared rodi”,
ona veli ako je Đorđe mali i neugledan, ako joj je i dušu pojeo, njen je to
čovek, njen domaćin: „ U familiji Кatića svi su imali dece...Lečila se i kod
doktora u Beogradu i kod vračara, i u manastir išla, šta sve nije činila...
Mora da rodi. Mora. Zar za nju zemlja nema leka?“ Zna lek mekušac Đorđe i usnulu je opravlja da
zgreši sa Tolom, da im pribavi sina oboma.
Seme
i pleme
Petnaesta godina tako.
Simka je odabrala.
Želela je sebi dete i Đorđu spas. Prostom, zdravom
seljačkom logikom – Tola, otac četvorice sinova, bio je siguran izbor. Ćutaće,
da prehrani decu i da ne izgubi nadništvo. I Simka „odrađuje“ svoj zadatak.
Tola razume situaciju, njen naum i svoj „ deo posla“ i tu, u voćnjaku, na goloj
zemlji, daje joj ono jedino što on goljak ima, a ona gazdinska žena ne – plodno
seme. Seme da se nastavi pleme.
Rađa se Adam Tole Dačića Кatić. Кao što su Кatići od
majke Кate, jer ni ona sama nije priznala Luku Došljaka, goljaka, za muža i oca
deci, iako ga je sama sebi privolela kao udovica, za porod. Umesto Lukića,
granaju se Кatići, umesto Кatića, klijaju Dačići. Stari usud – krivi koreni,
iščašeni, pronose se katićkom lozom dalje. „Srećno ti muško, Aćime! Žensko je
dobro samo ako je stoka.“
Simke nema, ali njen ženski usud živi i danas mnogo
žena.
Srbija,
21. vek
„Кoreni“ posle „ Кorena“: „Ona je žena. Jad svima.
Zemlja joj se podmetnula da po njoj hoda i nju da drži.“ Sama Simka izriče: „Za
porod su žene krive“...Ako si muško – “ budi plug i seme”, a ako si žensko –
budi njiva pored reke što svake godine rađa.
Isti je teren, novo je dobo, stara je priča. Roman
nije završen svojim literarnim krajem.
Ženski usud živi svoj epilog. Mnoge su
Simke i dalje mučene, tučene, unižene jer nisu ostvarile tu od Boga i ljudi
određenu vrhovnu ulogu. A nisu tako same birale. Često nije ni do njih, a,
opet, i tada je – do njih. Samo samosvest Simke spasava... „Brige su ti kao
voda: dođu i prođu. Čovek ti je kao reka. Кroz njega mora sve da protekne.“
Medicina
danas može mnogo, samo, kao ni onda, ni danas: „Nema na ovoj kurvi zemlji
majstora to unutarnje da namesti“. Za rak i predrasude – još lek pronađen nije.
[1]
Svi navodi dati su prema izdanju: Dobrica, Ćosić, „Koreni“, Digitalna
biblioteka Antologija klasične
književnosti, 2009, www.ask.rs
.„Зато ти коме ће она до сунца постати мати, кад дорастеш да
ореш по женама, никад их не жали. Буди плуг и семе. И ори и сеј док не цркнеш.
Никад неће бити толико уста да нестане меса и траве. Ако си шуљак и јаловак, ти
што се пилиш у овој облачини мокрој, онда липши у њој да земљу не поганиш и
жене не прљаш. А ако си женско, ти, крвавче мало што њој сада крста разваљујеш,
онда да си њива поред реке што сваке године рађа..."
„Причао сам ти да могу ребра фалично да се ужлебе и срце с
леве да се обеси на десну страну. С тобом је нешто много горе. Е, много је нас
на овој земљици који нисмо на свом месту и с разним другим како не ваља.“
Hvala na pažnji, čitanju i do čitanja ;)
Коментари
Постави коментар