Štednja, Sarmo, štednja...

Brakolomije, nastavak serijala ( I sezona). Opet inspiracija sa - foruma, tema: Štednja u doba krize ( kao Ljubav u doba kolere, s tim što se ljubav ne slaže, ko, bre voli da štedi, a kriza jes da bude kao kolera).  Ovu temu kao da je pokrenuo MužMi da mene opanjka...Nikako, rode - i štednja je u krizi :) Kriza, Sarmo, kriza! Evo njemu nekako uvek uspe da nešto ućari, a ja mu dodjem rasipnik. Evo kako njemu uspe - ni gaće ne bi imao da mu rasipnica ne kupi. Dakle, ne pazariti pa ućariti. " Jela koske i kačamak i šta sam uštedela?! Ništa!" Uostalom, nemojmo da ljutimo Zakon privlačnosti - ako insistiraš: nema para, nema - kosmos uzvrati - nemaŠ para, a ako mantraš - ma troši, Miljanija, biće love...pusti novci dodjuuu :) Prost kosmički, karmički račun...Račune, doduše, ruku na rasipničko srce, plaća ona jača polovica :)Pa ne, ali neko mora da pokrije one prozaične stvari života i priključenija, zbog ravnoteže u svemiru i kući :)
Ovaj post korespondira tesno sa ranijim, te evo veze do njega, da vas opravim kako da pravdate svoje neštedljivo žensko dupe :) Veza:
Čedo - potomka, naslednika jedinca sam, recimo, lepo poučila da štedi. Ima i kasicu-prasicu. Uhvaćen je u nedelu kako lovi lovu po kući i strpava je u svoju mini-banku. On tako, ljubi ga mater, razume štednju - sve što zaliči na novce ( ima 4,5 god. i razaznaje pravu lovu od lažnjaka iz Monopola) - leva ruka desni džep, mazni, pa smotaj u kasicu. Jedared umal nismo policiju zvali sve misleć da nam se lopovi ušunjavaju, nestala neka para sa astala. A on, srce naše štedljivo, pikirao plen i uredno presamitio novčanicu da stane u njegov metalni budjelar.  Pa kako da uštedi ako mu niko ne daVa. A ako ne daju - parola uzmi sam :) Na ivici razuma i stresnog dana dosetila sam se da pogledam u kasicu i rešila enigmu dana. A već sam bila gotova da izjutra poranim kod vidara za duševne boljke jer sam bila sludjena da li sam taj novac uopšte imala, videla, stavila tu, medju javom i med snom. A dan ranije komšija obznani da se neki narkoman obreo u kući nekog drugog komšije iz ulice, vrlo nonšalantno ušao usred dnevne sobe. Ovaj ga domaćin vijao po celom naselju. U papučama i kućnom ogrtaču, a kako bi.  Prirodno da sam pomislila da je isti delija zalutao i u naš domazluk, možda krijući se od onog pobesnelog Maksa. Kako god, dete mi je štedljivo :) Eto. Pusti kakva sam ja, ja sam već svršen čin, valda se broji to što pametno ulažem u budućnost otadžbine...:) Možda sam rasipnik, ali sam rodoljub, o muka :)) 
Na koncu, razmislimo, publiko ženska ( a i muška, osobito) - kako je sva ona patrijarhalno ženska firma u domazluku - neplaćena, a ta ista žena je danas i - radna žena, službenica, navikla da joj se plati za minuli rad, to naše povremeno rasipništvo ( jer nema tu mnogo love da bi se mnogo trošilo, dabome, avaj) razumimo kao - prinudnu naplatu pruženih usluga, raznih sorti. Setimo se da ja nemam mašinu za sudove. Dakle - to špakliranje mrsnih sudova i to struje bez - pa to ima cenu, rodjake ;) A i ono vospitanije omladinaca i zalog za budućnost otačastva nam ;) U narednoj epizodi - Kako vospitati sina na polzu ženskom rodu ;) Stay on veza...
Stara, morska...Vako se ja isključim kad mi MužMi popuje za novce...A ja vidim moree puklo pred očima miii :))

Vako MužMi vidi mene dok mi popuje...da ovo smo mi . Nik i Mik, vrlo sipmtomatična nam slika i prilika


Vaša MiljaniJa Rasipnica Pulen ;)

Коментари

  1. Rekla mi Branka da ne mož da ostavi komentar...Evo da vidi da se može i tehnički i etički, nema u mene cenzure, sve na izvolte ;) Pa izvolte ;)

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови